òdignuti
òdignuti (što) svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. òdignūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odignuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odignem |
| 2. | odigneš |
| 3. | odigne |
| množina | |
| 1. | odignemo |
| 2. | odignete |
| 3. | odignu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odignut ću |
| 2. | odignut ćeš |
| 3. | odignut će |
| množina | |
| 1. | odignut ćemo |
| 2. | odignut ćete |
| 3. | odignut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | odignuh / odigoh |
| 2. | odignu / odiže |
| 3. | odignu / odiže |
| množina | |
| 1. | odignusmo / odigosmo |
| 2. | odignuste / odigoste |
| 3. | odignuše / odigoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odignuo sam |
| 2. | odignuo si |
| 3. | odignuo je |
| množina | |
| 1. | odignuli smo |
| 2. | odignuli ste |
| 3. | odignuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odignuo |
| 2. | bio si odignuo |
| 3. | bio je odignuo |
| množina | |
| 1. | bili smo odignuli |
| 2. | bili ste odignuli |
| 3. | bili su odignuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odigni |
| množina | |
| 1. | odignimo |
| 2. | odignite |
| glagolski prilog prošli | |
| odignuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odignuo, odignula, odignulo | |
| odignuli, odignule, odignula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| odignut, odignuta, odignuto | |
| odignuti, odignute, odignuta | |
Definicija
podignuti tako da se digne djelomično ili ostane oslonjeno jednim dijelom [odignuti zaklopac; odignuti pokrivač; odignuti plahtu]; podignuti
Etimologija
✧ od- (ot-) + v. dignuti
