odlágati
odlágati (što) nesvrš. 〈prez. òdlāžēm, imp. odláži, pril. sad. odlážūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
odlagati | |
prezent | |
jednina | |
1. | odlažem |
2. | odlažeš |
3. | odlaže |
množina | |
1. | odlažemo |
2. | odlažete |
3. | odlažu |
futur | |
jednina | |
1. | odlagat ću |
2. | odlagat ćeš |
3. | odlagat će |
množina | |
1. | odlagat ćemo |
2. | odlagat ćete |
3. | odlagat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | odlagah |
2. | odlagaše |
3. | odlagaše |
množina | |
1. | odlagasmo |
2. | odlagaste |
3. | odlagahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | odlagao sam |
2. | odlagao si |
3. | odlagao je |
množina | |
1. | odlagali smo |
2. | odlagali ste |
3. | odlagali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam odlagao |
2. | bio si odlagao |
3. | bio je odlagao |
množina | |
1. | bili smo odlagali |
2. | bili ste odlagali |
3. | bili su odlagali |
imperativ | |
jednina | |
2. | odlaži |
množina | |
1. | odlažimo |
2. | odlažite |
glagolski prilog sadašnji | |
odlažući | |
glagolski pridjev aktivni | |
odlagao, odlagala, odlagalo | |
odlagali, odlagale, odlagala | |
glagolski pridjev pasivni | |
odlagan, odlagana, odlagano | |
odlagani, odlagane, odlagana |
1. | ostavljati po strani stvari koje su u uporabi [odlagati knjigu; odlagati žlicu; odlagati kaput] |
2. | v. odgađati [odlagati ispit; odlagati vjenčanje] |
3. | prikupljanjem slagati i ostavljati u skladu s propisima, na način koji je potreban i sl. [odlagati za zimnicu; odlagati nuklearni otpad] |