odleđívati
odleđívati (što, se) nesvrš. 〈prez. odlèđujēm (se), pril. sad. odlèđujūći (se), gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odleđivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odleđujem |
| 2. | odleđuješ |
| 3. | odleđuje |
| množina | |
| 1. | odleđujemo |
| 2. | odleđujete |
| 3. | odleđuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odleđivat ću |
| 2. | odleđivat ćeš |
| 3. | odleđivat će |
| množina | |
| 1. | odleđivat ćemo |
| 2. | odleđivat ćete |
| 3. | odleđivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | odleđivah |
| 2. | odleđivaše |
| 3. | odleđivaše |
| množina | |
| 1. | odleđivasmo |
| 2. | odleđivaste |
| 3. | odleđivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odleđivao sam |
| 2. | odleđivao si |
| 3. | odleđivao je |
| množina | |
| 1. | odleđivali smo |
| 2. | odleđivali ste |
| 3. | odleđivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odleđivao |
| 2. | bio si odleđivao |
| 3. | bio je odleđivao |
| množina | |
| 1. | bili smo odleđivali |
| 2. | bili ste odleđivali |
| 3. | bili su odleđivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odleđuj |
| množina | |
| 1. | odleđujmo |
| 2. | odleđujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| odleđujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odleđivao, odleđivala, odleđivalo | |
| odleđivali, odleđivale, odleđivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| odleđivan, odleđivana, odleđivano | |
| odleđivani, odleđivane, odleđivana | |
Etimologija
✧ vidi odlèditi
