olìnjati se
olìnjati se svrš. 〈prez. -ām se, pril. pr. -āvši se, prid. rad. olìnjao se〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| olinjati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | olinjam |
| 2. | olinjaš |
| 3. | olinja |
| množina | |
| 1. | olinjamo |
| 2. | olinjate |
| 3. | olinjaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | olinjat ću |
| 2. | olinjat ćeš |
| 3. | olinjat će |
| množina | |
| 1. | olinjat ćemo |
| 2. | olinjat ćete |
| 3. | olinjat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | olinjah |
| 2. | olinja |
| 3. | olinja |
| množina | |
| 1. | olinjasmo |
| 2. | olinjaste |
| 3. | olinjaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | olinjao sam |
| 2. | olinjao si |
| 3. | olinjao je |
| množina | |
| 1. | olinjali smo |
| 2. | olinjali ste |
| 3. | olinjali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam olinjao |
| 2. | bio si olinjao |
| 3. | bio je olinjao |
| množina | |
| 1. | bili smo olinjali |
| 2. | bili ste olinjali |
| 3. | bili su olinjali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | olinjaj |
| množina | |
| 1. | olinjajmo |
| 2. | olinjajte |
| glagolski prilog prošli | |
| olinjavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| olinjao, olinjala, olinjalo | |
| olinjali, olinjale, olinjala | |
Definicija
| 1. | izgubiti dlaku, ostati potpuno ili mjestimično gole kože (o psu i drugim životinjama) |
| 2. | pren. pejor. izgubiti svježinu (o izgledu osobe, o idejama i pojmovima; ofucati se); izlinjati se |
Etimologija
✧ o (b)- + v. linjati se
