oličávati
oličávati (što, se) nesvrš. 〈prez. olìčāvām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| oličavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | oličavam |
| 2. | oličavaš |
| 3. | oličava |
| množina | |
| 1. | oličavamo |
| 2. | oličavate |
| 3. | oličavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | oličavat ću |
| 2. | oličavat ćeš |
| 3. | oličavat će |
| množina | |
| 1. | oličavat ćemo |
| 2. | oličavat ćete |
| 3. | oličavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | oličavah |
| 2. | oličavaše |
| 3. | oličavaše |
| množina | |
| 1. | oličavasmo |
| 2. | oličavaste |
| 3. | oličavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | oličavao sam |
| 2. | oličavao si |
| 3. | oličavao je |
| množina | |
| 1. | oličavali smo |
| 2. | oličavali ste |
| 3. | oličavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam oličavao |
| 2. | bio si oličavao |
| 3. | bio je oličavao |
| množina | |
| 1. | bili smo oličavali |
| 2. | bili ste oličavali |
| 3. | bili su oličavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | oličavaj |
| množina | |
| 1. | oličavajmo |
| 2. | oličavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| oličavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| oličavao, oličavala, oličavalo | |
| oličavali, oličavale, oličavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| oličavan, oličavana, oličavano | |
| oličavani, oličavane, oličavana | |
Definicija
v. oličiti (1)
Etimologija
✧ vidi olíčiti
