okupírati
okupírati (koga, što, se) dv. 〈prez. okùpīrām (se), pril. pr. -āvši (se), pril. sad. -ajūći (se), prid. trp. okùpīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| okupirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | okupiram |
| 2. | okupiraš |
| 3. | okupira |
| množina | |
| 1. | okupiramo |
| 2. | okupirate |
| 3. | okupiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | okupirat ću |
| 2. | okupirat ćeš |
| 3. | okupirat će |
| množina | |
| 1. | okupirat ćemo |
| 2. | okupirat ćete |
| 3. | okupirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | okupirah |
| 2. | okupiraše |
| 3. | okupiraše |
| množina | |
| 1. | okupirasmo |
| 2. | okupiraste |
| 3. | okupirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | okupirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | okupirao sam |
| 2. | okupirao si |
| 3. | okupirao je |
| množina | |
| 1. | okupirali smo |
| 2. | okupirali ste |
| 3. | okupirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam okupirao |
| 2. | bio si okupirao |
| 3. | bio je okupirao |
| množina | |
| 1. | bili smo okupirali |
| 2. | bili ste okupirali |
| 3. | bili su okupirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | okupiraj |
| množina | |
| 1. | okupirajmo |
| 2. | okupirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| okupirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| okupiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| okupirao, okupirala, okupiralo | |
| okupirali, okupirale, okupirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| okupiran, okupirana, okupirano | |
| okupirani, okupirane, okupirana | |
Definicija
| 1. | (što, koga) vojnički zauzeti, zaposjesti neki teritorij ili zemlju vojnom silom |
| 2. | (se, koga) a. zabaviti (se) poslom, probuditi komu zanimanje za što b. oduzeti vrijeme, zaokupiti čime |
| 3. | (što) pren. razg. zauzeti, zaposjesti (mjesto u prijevoznom sredstvu i sl.) |
Etimologija
✧ njem. okkupieren ← lat. occupare
