òkušati se
òkušati se svrš. 〈prez. -ām se, pril. pr. -āvši se, prid. trp. òkušān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| okušati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | okušam |
| 2. | okušaš |
| 3. | okuša |
| množina | |
| 1. | okušamo |
| 2. | okušate |
| 3. | okušaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | okušat ću |
| 2. | okušat ćeš |
| 3. | okušat će |
| množina | |
| 1. | okušat ćemo |
| 2. | okušat ćete |
| 3. | okušat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | okušah |
| 2. | okuša |
| 3. | okuša |
| množina | |
| 1. | okušasmo |
| 2. | okušaste |
| 3. | okušaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | okušao sam |
| 2. | okušao si |
| 3. | okušao je |
| množina | |
| 1. | okušali smo |
| 2. | okušali ste |
| 3. | okušali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam okušao |
| 2. | bio si okušao |
| 3. | bio je okušao |
| množina | |
| 1. | bili smo okušali |
| 2. | bili ste okušali |
| 3. | bili su okušali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | okušaj |
| množina | |
| 1. | okušajmo |
| 2. | okušajte |
| glagolski prilog prošli | |
| okušavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| okušao, okušala, okušalo | |
| okušali, okušale, okušala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| okušan, okušana, okušano | |
| okušani, okušane, okušana | |
Definicija
ogledati se, ocijeniti svoje mogućnosti prema čemu, u čemu
Etimologija
✧ vidi òkus
