banòvati
banòvati nesvrš. 〈prez. bànujēm, pril. sad. bànujūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
banovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | banujem |
2. | banuješ |
3. | banuje |
množina | |
1. | banujemo |
2. | banujete |
3. | banuju |
futur | |
jednina | |
1. | banovat ću |
2. | banovat ćeš |
3. | banovat će |
množina | |
1. | banovat ćemo |
2. | banovat ćete |
3. | banovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | banovah |
2. | banovaše |
3. | banovaše |
množina | |
1. | banovasmo |
2. | banovaste |
3. | banovahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | banovao sam |
2. | banovao si |
3. | banovao je |
množina | |
1. | banovali smo |
2. | banovali ste |
3. | banovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam banovao |
2. | bio si banovao |
3. | bio je banovao |
množina | |
1. | bili smo banovali |
2. | bili ste banovali |
3. | bili su banovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | banuj |
množina | |
1. | banujmo |
2. | banujte |
glagolski prilog sadašnji | |
banujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
banovao, banovala, banovalo | |
banovali, banovale, banovala |