odvŕnuti
odvŕnuti (što, se) svrš. 〈prez. òdvṟnēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. odvŕnuo, prid. trp. òdvṟnūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
odvrnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | odvrnem |
2. | odvrneš |
3. | odvrne |
množina | |
1. | odvrnemo |
2. | odvrnete |
3. | odvrnu |
futur | |
jednina | |
1. | odvrnut ću |
2. | odvrnut ćeš |
3. | odvrnut će |
množina | |
1. | odvrnut ćemo |
2. | odvrnut ćete |
3. | odvrnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | odvrnuh |
2. | odvrnu |
3. | odvrnu |
množina | |
1. | odvrnusmo |
2. | odvrnuste |
3. | odvrnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | odvrnuo sam |
2. | odvrnuo si |
3. | odvrnuo je |
množina | |
1. | odvrnuli smo |
2. | odvrnuli ste |
3. | odvrnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam odvrnuo |
2. | bio si odvrnuo |
3. | bio je odvrnuo |
množina | |
1. | bili smo odvrnuli |
2. | bili ste odvrnuli |
3. | bili su odvrnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | odvrni |
množina | |
1. | odvrnimo |
2. | odvrnite |
glagolski prilog prošli | |
odvrnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
odvrnuo, odvrnula, odvrnulo | |
odvrnuli, odvrnule, odvrnula | |
glagolski pridjev pasivni | |
odvrnut, odvrnuta, odvrnuto | |
odvrnuti, odvrnute, odvrnuta |
1. | (što) odviti ono što je zavrnuto [odvrnuti vijak] |
2. | (se) odviti se, otpustiti se, osloboditi se |