òdviti
òdviti svrš. 〈prez. ȍdvijēm, pril. pr. -īvši, imp. òdvīj, prid. trp. odvìjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odvijem |
| 2. | odviješ |
| 3. | odvije |
| množina | |
| 1. | odvijemo |
| 2. | odvijete |
| 3. | odviju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odvit ću |
| 2. | odvit ćeš |
| 3. | odvit će |
| množina | |
| 1. | odvit ćemo |
| 2. | odvit ćete |
| 3. | odvit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | odvih |
| 2. | odvi |
| 3. | odvi |
| množina | |
| 1. | odvismo |
| 2. | odviste |
| 3. | odviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odvio sam |
| 2. | odvio si |
| 3. | odvio je |
| množina | |
| 1. | odvili smo |
| 2. | odvili ste |
| 3. | odvili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odvio |
| 2. | bio si odvio |
| 3. | bio je odvio |
| množina | |
| 1. | bili smo odvili |
| 2. | bili ste odvili |
| 3. | bili su odvili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odvij |
| množina | |
| 1. | odvijmo |
| 2. | odvijte |
| glagolski prilog prošli | |
| odvivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odvio, odvila, odvilo | |
| odvili, odvile, odvila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| odvijen / odvit, odvijena / odvita, odvijeno / odvito | |
| odvijeni / odviti, odvijene / odvite, odvijena / odvita | |
Definicija
| 1. | (što) a. osloboditi omota tako da ostane otvoreno ono što je bilo uvijeno; odmotati b. olabaviti zavrtanj, otpustiti odvijačem |
| 2. | (se) odvrtiti se |
Etimologija
✧ od- (ot-) + v. viti
