odugovláčiti
odugovláčiti (što, s čim) nesvrš. 〈prez. odugòvlāčīm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odugovlačiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odugovlačim |
| 2. | odugovlačiš |
| 3. | odugovlači |
| množina | |
| 1. | odugovlačimo |
| 2. | odugovlačite |
| 3. | odugovlače |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odugovlačit ću |
| 2. | odugovlačit ćeš |
| 3. | odugovlačit će |
| množina | |
| 1. | odugovlačit ćemo |
| 2. | odugovlačit ćete |
| 3. | odugovlačit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | odugovlačah |
| 2. | odugovlačaše |
| 3. | odugovlačaše |
| množina | |
| 1. | odugovlačasmo |
| 2. | odugovlačaste |
| 3. | odugovlačahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odugovlačio sam |
| 2. | odugovlačio si |
| 3. | odugovlačio je |
| množina | |
| 1. | odugovlačili smo |
| 2. | odugovlačili ste |
| 3. | odugovlačili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odugovlačio |
| 2. | bio si odugovlačio |
| 3. | bio je odugovlačio |
| množina | |
| 1. | bili smo odugovlačili |
| 2. | bili ste odugovlačili |
| 3. | bili su odugovlačili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odugovlači |
| množina | |
| 1. | odugovlačimo |
| 2. | odugovlačite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| odugovlačeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odugovlačio, odugovlačila, odugovlačilo | |
| odugovlačili, odugovlačile, odugovlačila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| odugovlačen, odugovlačena, odugovlačeno | |
| odugovlačeni, odugovlačene, odugovlačena | |
Definicija
otezati, ne završavati, odgađati [odugovlačiti posao; odugovlačiti s odgovorom]
