odstrijéliti
odstrijéliti svrš. 〈prez. òdstrijēlīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òdstrijēljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odstrijeliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odstrijelim |
| 2. | odstrijeliš |
| 3. | odstrijeli |
| množina | |
| 1. | odstrijelimo |
| 2. | odstrijelite |
| 3. | odstrijele |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odstrijelit ću |
| 2. | odstrijelit ćeš |
| 3. | odstrijelit će |
| množina | |
| 1. | odstrijelit ćemo |
| 2. | odstrijelit ćete |
| 3. | odstrijelit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | odstrijelih |
| 2. | odstrijeli |
| 3. | odstrijeli |
| množina | |
| 1. | odstrijelismo |
| 2. | odstrijeliste |
| 3. | odstrijeliše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odstrijelio sam |
| 2. | odstrijelio si |
| 3. | odstrijelio je |
| množina | |
| 1. | odstrijelili smo |
| 2. | odstrijelili ste |
| 3. | odstrijelili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odstrijelio |
| 2. | bio si odstrijelio |
| 3. | bio je odstrijelio |
| množina | |
| 1. | bili smo odstrijelili |
| 2. | bili ste odstrijelili |
| 3. | bili su odstrijelili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odstrijeli |
| množina | |
| 1. | odstrijelimo |
| 2. | odstrijelite |
| glagolski prilog prošli | |
| odstrijelivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odstrijelio, odstrijelila, odstrijelilo | |
| odstrijelili, odstrijelile, odstrijelila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| odstrijeljen, odstrijeljena, odstrijeljeno | |
| odstrijeljeni, odstrijeljene, odstrijeljena | |
Definicija
| 1. | (što) lov. iznijeti iz lovišta divljač prema pravilima upotrebe oružja u lovu i lovačkoj etici |
| 2. | (koga) pren. u političkom životu ili u raznim usponima u hijerarhiji potpuno onemogućiti koga, prekinuti čiji javni život, učiniti da nestane iz javnosti ili da u potpunosti izgubi moć i utjecaj |
Etimologija
✧ od- (ot-) + v. strijela
