ograničávati
ograničávati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. ogranìčāvām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ograničavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ograničavam |
| 2. | ograničavaš |
| 3. | ograničava |
| množina | |
| 1. | ograničavamo |
| 2. | ograničavate |
| 3. | ograničavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ograničavat ću |
| 2. | ograničavat ćeš |
| 3. | ograničavat će |
| množina | |
| 1. | ograničavat ćemo |
| 2. | ograničavat ćete |
| 3. | ograničavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ograničavah |
| 2. | ograničavaše |
| 3. | ograničavaše |
| množina | |
| 1. | ograničavasmo |
| 2. | ograničavaste |
| 3. | ograničavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ograničavao sam |
| 2. | ograničavao si |
| 3. | ograničavao je |
| množina | |
| 1. | ograničavali smo |
| 2. | ograničavali ste |
| 3. | ograničavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ograničavao |
| 2. | bio si ograničavao |
| 3. | bio je ograničavao |
| množina | |
| 1. | bili smo ograničavali |
| 2. | bili ste ograničavali |
| 3. | bili su ograničavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ograničavaj |
| množina | |
| 1. | ograničavajmo |
| 2. | ograničavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ograničavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ograničavao, ograničavala, ograničavalo | |
| ograničavali, ograničavale, ograničavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ograničavan, ograničavana, ograničavano | |
| ograničavani, ograničavane, ograničavana | |
Etimologija
✧ vidi ogràničiti
