ògrepsti
ògrepsti (se) svrš. 〈prez. ogrèbēm (se), pril. pr. ogrèbāvši (se), imp. ogrèbi (se), aor. ogrèboh (se), prid. rad. ògrebao (se), prid. trp. ogrèben〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ogrepsti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ogrebem |
| 2. | ogrebeš |
| 3. | ogrebe |
| množina | |
| 1. | ogrebemo |
| 2. | ogrebete |
| 3. | ogrebu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ogrepst ću |
| 2. | ogrepst ćeš |
| 3. | ogrepst će |
| množina | |
| 1. | ogrepst ćemo |
| 2. | ogrepst ćete |
| 3. | ogrepst će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ogreboh |
| 2. | ogrebe |
| 3. | ogrebe |
| množina | |
| 1. | ogrebosmo |
| 2. | ogreboste |
| 3. | ogreboše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ogrebao sam |
| 2. | ogrebao si |
| 3. | ogrebao je |
| množina | |
| 1. | ogrebli smo |
| 2. | ogrebli ste |
| 3. | ogrebli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ogrebao |
| 2. | bio si ogrebao |
| 3. | bio je ogrebao |
| množina | |
| 1. | bili smo ogrebli |
| 2. | bili ste ogrebli |
| 3. | bili su ogrebli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ogrebi |
| množina | |
| 1. | ogrebimo |
| 2. | ogrebite |
| glagolski prilog prošli | |
| ogrebavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ogrebao, ogrebla, ogreblo | |
| ogrebli, ogreble, ogrebla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ogreben, ogrebena, ogrebeno | |
| ogrebeni, ogrebene, ogrebena | |
Definicija
| 1. | (koga, što) a. napraviti ogrebotinu čim oštrim, zaparati kožu ili kakvu drugu površinu b. ostrugati (za radnju žlicom po tanjuru) c. očistiti konoplju ili vunu, ogrebenati |
| 2. | (se) a. oguliti kožu o nešto oštro b. (se za što, se za koga) pren. žarg. dobiti, postići nešto traženjem ili spretnošću |
Onomastika
♦ pr. (nadimačko): Ògrebić (Osijek, Split)
