ogŕnuti
ogŕnuti (što, se) svrš. 〈prez. ògṟnēm (se), pril. pr. -ūvši (se), imp. ogŕni (se), prid. rad. ogŕnuo (se), prid. trp. ògṟnūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ogrnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ogrnem |
| 2. | ogrneš |
| 3. | ogrne |
| množina | |
| 1. | ogrnemo |
| 2. | ogrnete |
| 3. | ogrnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ogrnut ću |
| 2. | ogrnut ćeš |
| 3. | ogrnut će |
| množina | |
| 1. | ogrnut ćemo |
| 2. | ogrnut ćete |
| 3. | ogrnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ogrnuh |
| 2. | ogrnu |
| 3. | ogrnu |
| množina | |
| 1. | ogrnusmo |
| 2. | ogrnuste |
| 3. | ogrnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ogrnuo sam |
| 2. | ogrnuo si |
| 3. | ogrnuo je |
| množina | |
| 1. | ogrnuli smo |
| 2. | ogrnuli ste |
| 3. | ogrnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ogrnuo |
| 2. | bio si ogrnuo |
| 3. | bio je ogrnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo ogrnuli |
| 2. | bili ste ogrnuli |
| 3. | bili su ogrnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ogrni |
| množina | |
| 1. | ogrnimo |
| 2. | ogrnite |
| glagolski prilog prošli | |
| ogrnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ogrnuo, ogrnula, ogrnulo | |
| ogrnuli, ogrnule, ogrnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ogrnut, ogrnuta, ogrnuto | |
| ogrnuti, ogrnute, ogrnuta | |
Definicija
| 1. | prebaciti što preko tijela radi zaštite od hladnoće, vjetra (npr. pokrivač) |
| 2. | odjeću prebaciti preko oba ramena tako da se rukavi ne navlače, (npr. kaput, pelerinu) |
Etimologija
✧ vidi ògrtati
