oklijévati
oklijévati () nesvrš. 〈prez. òklijēvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| oklijevati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | oklijevam |
| 2. | oklijevaš |
| 3. | oklijeva |
| množina | |
| 1. | oklijevamo |
| 2. | oklijevate |
| 3. | oklijevaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | oklijevat ću |
| 2. | oklijevat ćeš |
| 3. | oklijevat će |
| množina | |
| 1. | oklijevat ćemo |
| 2. | oklijevat ćete |
| 3. | oklijevat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | oklijevah |
| 2. | oklijevaše |
| 3. | oklijevaše |
| množina | |
| 1. | oklijevasmo |
| 2. | oklijevaste |
| 3. | oklijevahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | oklijevao sam |
| 2. | oklijevao si |
| 3. | oklijevao je |
| množina | |
| 1. | oklijevali smo |
| 2. | oklijevali ste |
| 3. | oklijevali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam oklijevao |
| 2. | bio si oklijevao |
| 3. | bio je oklijevao |
| množina | |
| 1. | bili smo oklijevali |
| 2. | bili ste oklijevali |
| 3. | bili su oklijevali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | oklijevaj |
| množina | |
| 1. | oklijevajmo |
| 2. | oklijevajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| oklijevajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| oklijevao, oklijevala, oklijevalo | |
| oklijevali, oklijevale, oklijevala | |
Definicija
iskazivati ili osjećati nesigurnost ili neodlučnost, odugovlačiti u donošenju odluke, biti neodlučan
Etimologija
✧ ? o (b)- + ≃ lit. klajoti: lutati
