okániti se
okániti se (koga, čega) svrš. 〈prez. òkānīm se, pril. pr. -īvši se, prid. rad. okánio se〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| okaniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | okanim |
| 2. | okaniš |
| 3. | okani |
| množina | |
| 1. | okanimo |
| 2. | okanite |
| 3. | okane |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | okanit ću |
| 2. | okanit ćeš |
| 3. | okanit će |
| množina | |
| 1. | okanit ćemo |
| 2. | okanit ćete |
| 3. | okanit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | okanih |
| 2. | okani |
| 3. | okani |
| množina | |
| 1. | okanismo |
| 2. | okaniste |
| 3. | okaniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | okanio sam |
| 2. | okanio si |
| 3. | okanio je |
| množina | |
| 1. | okanili smo |
| 2. | okanili ste |
| 3. | okanili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam okanio |
| 2. | bio si okanio |
| 3. | bio je okanio |
| množina | |
| 1. | bili smo okanili |
| 2. | bili ste okanili |
| 3. | bili su okanili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | okani |
| množina | |
| 1. | okanimo |
| 2. | okanite |
| glagolski prilog prošli | |
| okanivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| okanio, okanila, okanilo | |
| okanili, okanile, okanila | |
Definicija
razg. ostaviti se čega, napustiti što, prestati s čim, proći se [okaniti se ćorava posla napustiti posao koji nema smisla]
Etimologija
✧ o (b)- + v. kaniti
