ohòliti se
ohòliti se nesvrš. 〈prez. -īm se, pril. sad. -ēći se, gl. im. -òljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| oholiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | oholim |
| 2. | oholiš |
| 3. | oholi |
| množina | |
| 1. | oholimo |
| 2. | oholite |
| 3. | ohole |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | oholit ću |
| 2. | oholit ćeš |
| 3. | oholit će |
| množina | |
| 1. | oholit ćemo |
| 2. | oholit ćete |
| 3. | oholit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | oholjah |
| 2. | oholjaše |
| 3. | oholjaše |
| množina | |
| 1. | oholjasmo |
| 2. | oholjaste |
| 3. | oholjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | oholio sam |
| 2. | oholio si |
| 3. | oholio je |
| množina | |
| 1. | oholili smo |
| 2. | oholili ste |
| 3. | oholili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam oholio |
| 2. | bio si oholio |
| 3. | bio je oholio |
| množina | |
| 1. | bili smo oholili |
| 2. | bili ste oholili |
| 3. | bili su oholili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | oholi |
| množina | |
| 1. | oholimo |
| 2. | oholite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| oholeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| oholio, oholila, oholilo | |
| oholili, oholile, oholila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| oholjen, oholjena, oholjeno | |
| oholjeni, oholjene, oholjena | |
Definicija
praviti se važnim
Etimologija
✧ vidi ȍhol
