ogúliti
ogúliti (se) svrš. 〈prez. ògūlīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ògūljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| oguliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ogulim |
| 2. | oguliš |
| 3. | oguli |
| množina | |
| 1. | ogulimo |
| 2. | ogulite |
| 3. | ogule |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ogulit ću |
| 2. | ogulit ćeš |
| 3. | ogulit će |
| množina | |
| 1. | ogulit ćemo |
| 2. | ogulit ćete |
| 3. | ogulit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ogulih |
| 2. | oguli |
| 3. | oguli |
| množina | |
| 1. | ogulismo |
| 2. | oguliste |
| 3. | oguliše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ogulio sam |
| 2. | ogulio si |
| 3. | ogulio je |
| množina | |
| 1. | ogulili smo |
| 2. | ogulili ste |
| 3. | ogulili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ogulio |
| 2. | bio si ogulio |
| 3. | bio je ogulio |
| množina | |
| 1. | bili smo ogulili |
| 2. | bili ste ogulili |
| 3. | bili su ogulili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | oguli |
| množina | |
| 1. | ogulimo |
| 2. | ogulite |
| glagolski prilog prošli | |
| ogulivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ogulio, ogulila, ogulilo | |
| ogulili, ogulile, ogulila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| oguljen, oguljena, oguljeno | |
| oguljeni, oguljene, oguljena | |
Definicija
| 1. | (što) guljenjem skinuti a. koru [oguliti bananu] b. kožu; oderati [oguliti koljeno] |
| 2. | (koga) pren. naplatiti kome previše za robu ili uslugu, uzeti kome previše novca i sl. |
| 3. | (se) ogrepsti se |
Etimologija
✧ o (b)- + v. guliti
