okŕnjiti
okŕnjiti (što) svrš. 〈prez. òkṟnjīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òkṟnjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| okrnjiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | okrnjim |
| 2. | okrnjiš |
| 3. | okrnji |
| množina | |
| 1. | okrnjimo |
| 2. | okrnjite |
| 3. | okrnje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | okrnjit ću |
| 2. | okrnjit ćeš |
| 3. | okrnjit će |
| množina | |
| 1. | okrnjit ćemo |
| 2. | okrnjit ćete |
| 3. | okrnjit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | okrnjih |
| 2. | okrnji |
| 3. | okrnji |
| množina | |
| 1. | okrnjismo |
| 2. | okrnjiste |
| 3. | okrnjiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | okrnjio sam |
| 2. | okrnjio si |
| 3. | okrnjio je |
| množina | |
| 1. | okrnjili smo |
| 2. | okrnjili ste |
| 3. | okrnjili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam okrnjio |
| 2. | bio si okrnjio |
| 3. | bio je okrnjio |
| množina | |
| 1. | bili smo okrnjili |
| 2. | bili ste okrnjili |
| 3. | bili su okrnjili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | okrnji |
| množina | |
| 1. | okrnjimo |
| 2. | okrnjite |
| glagolski prilog prošli | |
| okrnjivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| okrnjio, okrnjila, okrnjilo | |
| okrnjili, okrnjile, okrnjila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| okrnjen, okrnjena, okrnjeno | |
| okrnjeni, okrnjene, okrnjena | |
Definicija
malo odlomiti, odvojiti dio od cjeline, tako da ostane krnj, oštećen, učiniti krnjim
Etimologija
✧ o (b)- + v. krnj
