okòpati
okòpati (što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ȍkopān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
okopati | |
prezent | |
jednina | |
1. | okopam |
2. | okopaš |
3. | okopa |
množina | |
1. | okopamo |
2. | okopate |
3. | okopaju |
futur | |
jednina | |
1. | okopat ću |
2. | okopat ćeš |
3. | okopat će |
množina | |
1. | okopat ćemo |
2. | okopat ćete |
3. | okopat će |
aorist | |
jednina | |
1. | okopah |
2. | okopa |
3. | okopa |
množina | |
1. | okopasmo |
2. | okopaste |
3. | okopaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | okopao sam |
2. | okopao si |
3. | okopao je |
množina | |
1. | okopali smo |
2. | okopali ste |
3. | okopali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam okopao |
2. | bio si okopao |
3. | bio je okopao |
množina | |
1. | bili smo okopali |
2. | bili ste okopali |
3. | bili su okopali |
imperativ | |
jednina | |
2. | okopaj |
množina | |
1. | okopajmo |
2. | okopajte |
glagolski prilog prošli | |
okopavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
okopao, okopala, okopalo | |
okopali, okopale, okopala | |
glagolski pridjev pasivni | |
okopan, okopana, okopano | |
okopani, okopane, okopana |