òptužba
òptužba ž 〈G mn -žābā/-ī〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | optužba |
| G | optužbe |
| D | optužbi |
| A | optužbu |
| V | optužbo |
| L | optužbi |
| I | optužbom |
| množina | |
| N | optužbe |
| G | optužaba / optužba / optužbi |
| D | optužbama |
| A | optužbe |
| V | optužbe |
| L | optužbama |
| I | optužbama |
Definicija
| 1. | akt tužitelja u kaznenom postupku kojim se predlaže protiv određene osobe za određeno kazneno djelo provođenje glavne rasprave i izricanje presude (sudski postupak kojim se opisuje nečije djelo koje podliježe kazni) [svjedok optužbe; pod optužbom; odbaciti optužbu] |
| 2. | razg. bacanje krivice na koga, okrivljavanje, tvrdnja da je tko kriv |
Etimologija
✧ vidi optúžiti
