òpstati
òpstati () svrš. 〈prez. òpstanēm, pril. pr. òpstāvši, imp. òpstani, prid. rad. òpstao〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
opstati | |
prezent | |
jednina | |
1. | opstanem / opstadem |
2. | opstaneš / opstadeš |
3. | opstane / opstade |
množina | |
1. | opstanemo / opstademo |
2. | opstanete / opstadete |
3. | opstanu / opstadu |
futur | |
jednina | |
1. | opstat ću |
2. | opstat ćeš |
3. | opstat će |
množina | |
1. | opstat ćemo |
2. | opstat ćete |
3. | opstat će |
aorist | |
jednina | |
1. | opstadoh |
2. | opstade |
3. | opstade |
množina | |
1. | opstadosmo |
2. | opstadoste |
3. | opstadoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | opstao sam |
2. | opstao si |
3. | opstao je |
množina | |
1. | opstali smo |
2. | opstali ste |
3. | opstali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam opstao |
2. | bio si opstao |
3. | bio je opstao |
množina | |
1. | bili smo opstali |
2. | bili ste opstali |
3. | bili su opstali |
imperativ | |
jednina | |
2. | opstani |
množina | |
1. | opstanimo |
2. | opstanite |
glagolski prilog prošli | |
opstavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
opstao, opstala, opstalo | |
opstali, opstale, opstala |