omòtati
omòtati (što, se) svrš. 〈prez. -ām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. ȍmotān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| omotati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | omotam |
| 2. | omotaš |
| 3. | omota |
| množina | |
| 1. | omotamo |
| 2. | omotate |
| 3. | omotaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | omotat ću |
| 2. | omotat ćeš |
| 3. | omotat će |
| množina | |
| 1. | omotat ćemo |
| 2. | omotat ćete |
| 3. | omotat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | omotah |
| 2. | omota |
| 3. | omota |
| množina | |
| 1. | omotasmo |
| 2. | omotaste |
| 3. | omotaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | omotao sam |
| 2. | omotao si |
| 3. | omotao je |
| množina | |
| 1. | omotali smo |
| 2. | omotali ste |
| 3. | omotali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam omotao |
| 2. | bio si omotao |
| 3. | bio je omotao |
| množina | |
| 1. | bili smo omotali |
| 2. | bili ste omotali |
| 3. | bili su omotali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | omotaj |
| množina | |
| 1. | omotajmo |
| 2. | omotajte |
| glagolski prilog prošli | |
| omotavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| omotao, omotala, omotalo | |
| omotali, omotale, omotala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| omotan, omotana, omotano | |
| omotani, omotane, omotana | |
Definicija
zamotati, uviti trakom, zavojem, koncem (o stvari), obàviti (se) oko čega, opsegnuti najmanje jednom (o životinji, zmiji)
Etimologija
✧ o (b)- + v. motati
