òmršavjeti
òmršavjeti () svrš. 〈prez. òmršavīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. òmršavio〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
omršavjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | omršavim |
2. | omršaviš |
3. | omršavi |
množina | |
1. | omršavimo |
2. | omršavite |
3. | omršave |
futur | |
jednina | |
1. | omršavjet ću |
2. | omršavjet ćeš |
3. | omršavjet će |
množina | |
1. | omršavjet ćemo |
2. | omršavjet ćete |
3. | omršavjet će |
aorist | |
jednina | |
1. | omršavjeh |
2. | omršavje |
3. | omršavje |
množina | |
1. | omršavjesmo |
2. | omršavjeste |
3. | omršavješe |
perfekt | |
jednina | |
1. | omršavio sam |
2. | omršavio si |
3. | omršavio je |
množina | |
1. | omršavjeli smo |
2. | omršavjeli ste |
3. | omršavjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam omršavio |
2. | bio si omršavio |
3. | bio je omršavio |
množina | |
1. | bili smo omršavjeli |
2. | bili ste omršavjeli |
3. | bili su omršavjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | omršavi |
množina | |
1. | omršavimo |
2. | omršavite |
glagolski prilog prošli | |
omršavjevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
omršavio, omršavjela, omršavjelo | |
omršavjeli, omršavjele, omršavjela |