omámiti
omámiti (koga, se) svrš. 〈prez. òmāmīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. òmāmljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| omamiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | omamim |
| 2. | omamiš |
| 3. | omami |
| množina | |
| 1. | omamimo |
| 2. | omamite |
| 3. | omame |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | omamit ću |
| 2. | omamit ćeš |
| 3. | omamit će |
| množina | |
| 1. | omamit ćemo |
| 2. | omamit ćete |
| 3. | omamit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | omamih |
| 2. | omami |
| 3. | omami |
| množina | |
| 1. | omamismo |
| 2. | omamiste |
| 3. | omamiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | omamio sam |
| 2. | omamio si |
| 3. | omamio je |
| množina | |
| 1. | omamili smo |
| 2. | omamili ste |
| 3. | omamili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam omamio |
| 2. | bio si omamio |
| 3. | bio je omamio |
| množina | |
| 1. | bili smo omamili |
| 2. | bili ste omamili |
| 3. | bili su omamili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | omami |
| množina | |
| 1. | omamimo |
| 2. | omamite |
| glagolski prilog prošli | |
| omamivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| omamio, omamila, omamilo | |
| omamili, omamile, omamila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| omamljen, omamljena, omamljeno | |
| omamljeni, omamljene, omamljena | |
Definicija
dovesti (se) u stanje ošamućenosti, djelomične prisebnosti (alkoholom, udarcem i sl.); ošamutiti (se)
Etimologija
✧ o (b)- + v. mamiti
