òpariti se
òpariti se svrš. 〈prez. -īm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. òparen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| opariti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | oparim |
| 2. | opariš |
| 3. | opari |
| množina | |
| 1. | oparimo |
| 2. | oparite |
| 3. | opare |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | oparit ću |
| 2. | oparit ćeš |
| 3. | oparit će |
| množina | |
| 1. | oparit ćemo |
| 2. | oparit ćete |
| 3. | oparit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | oparih |
| 2. | opari |
| 3. | opari |
| množina | |
| 1. | oparismo |
| 2. | opariste |
| 3. | opariše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | opario sam |
| 2. | opario si |
| 3. | opario je |
| množina | |
| 1. | oparili smo |
| 2. | oparili ste |
| 3. | oparili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam opario |
| 2. | bio si opario |
| 3. | bio je opario |
| množina | |
| 1. | bili smo oparili |
| 2. | bili ste oparili |
| 3. | bili su oparili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | opari |
| množina | |
| 1. | oparimo |
| 2. | oparite |
| glagolski prilog prošli | |
| oparivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| opario, oparila, oparilo | |
| oparili, oparile, oparila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| oparen, oparena, opareno | |
| opareni, oparene, oparena | |
Definicija
| 1. | opeći se vrelom parom |
| 2. | pren. povući se nakon neugodnog iskustva |
