opanjkávati
opanjkávati (koga, što) nesvrš. 〈prez. opànjkāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| opanjkavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | opanjkavam |
| 2. | opanjkavaš |
| 3. | opanjkava |
| množina | |
| 1. | opanjkavamo |
| 2. | opanjkavate |
| 3. | opanjkavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | opanjkavat ću |
| 2. | opanjkavat ćeš |
| 3. | opanjkavat će |
| množina | |
| 1. | opanjkavat ćemo |
| 2. | opanjkavat ćete |
| 3. | opanjkavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | opanjkavah |
| 2. | opanjkavaše |
| 3. | opanjkavaše |
| množina | |
| 1. | opanjkavasmo |
| 2. | opanjkavaste |
| 3. | opanjkavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | opanjkavao sam |
| 2. | opanjkavao si |
| 3. | opanjkavao je |
| množina | |
| 1. | opanjkavali smo |
| 2. | opanjkavali ste |
| 3. | opanjkavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam opanjkavao |
| 2. | bio si opanjkavao |
| 3. | bio je opanjkavao |
| množina | |
| 1. | bili smo opanjkavali |
| 2. | bili ste opanjkavali |
| 3. | bili su opanjkavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | opanjkavaj |
| množina | |
| 1. | opanjkavajmo |
| 2. | opanjkavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| opanjkavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| opanjkavao, opanjkavala, opanjkavalo | |
| opanjkavali, opanjkavale, opanjkavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| opanjkavan, opanjkavana, opanjkavano | |
| opanjkavani, opanjkavane, opanjkavana | |
Etimologija
✧ vidi òpanjkati
