opáliti
opáliti svrš. 〈prez. òpālīm, pril. pr. -īvši, imp. opáli, prid. rad. opálio, prid. trp. òpāljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| opaliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | opalim |
| 2. | opališ |
| 3. | opali |
| množina | |
| 1. | opalimo |
| 2. | opalite |
| 3. | opale |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | opalit ću |
| 2. | opalit ćeš |
| 3. | opalit će |
| množina | |
| 1. | opalit ćemo |
| 2. | opalit ćete |
| 3. | opalit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | opalih |
| 2. | opali |
| 3. | opali |
| množina | |
| 1. | opalismo |
| 2. | opaliste |
| 3. | opališe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | opalio sam |
| 2. | opalio si |
| 3. | opalio je |
| množina | |
| 1. | opalili smo |
| 2. | opalili ste |
| 3. | opalili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam opalio |
| 2. | bio si opalio |
| 3. | bio je opalio |
| množina | |
| 1. | bili smo opalili |
| 2. | bili ste opalili |
| 3. | bili su opalili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | opali |
| množina | |
| 1. | opalimo |
| 2. | opalite |
| glagolski prilog prošli | |
| opalivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| opalio, opalila, opalilo | |
| opalili, opalile, opalila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| opaljen, opaljena, opaljeno | |
| opaljeni, opaljene, opaljena | |
Definicija
| 1. | () izbaciti zrno ili sačmu (o vatrenom oružju) |
| 2. | (koga, što) a. zahvatiti vatrom ili izvorom topline po površini [opalilo ga je sunce]; nagorjeti, opržiti b. udariti [opaliti pljusku] |
| 3. | a. žarg. jako zaračunati, pretjerano zacijeniti [opaliti globu; opaliti cijenu] b. obaviti spolni odnos (o muškarcu) |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka, etnici): Òpala (Donji Lapac, Primorje), Òpaličkī (Ozalj, Pokuplje, Z Slavonija), Òpalić (230, Lika, Banovina, Primorje), Òpalin (Zagreb, Pregrada)
◊ top. mikrotop. (obično za zemljišta stvorena paljenjem šuma): Òpalić (zemljišta, Novigrad), Opaljénac (lokaliteti kod Rijeke i Ogulina), Òpāljenā kúla (brdski greben, Petrinja), Òpāljenī vȑh (Ogulin, Senj), Opaljènica (Ogulin), Opaljènīk (Senj, Knin, Dubrovnik), Òpāljenō bȑdo (Senj) itd.
◊ top. mikrotop. (obično za zemljišta stvorena paljenjem šuma): Òpalić (zemljišta, Novigrad), Opaljénac (lokaliteti kod Rijeke i Ogulina), Òpāljenā kúla (brdski greben, Petrinja), Òpāljenī vȑh (Ogulin, Senj), Opaljènica (Ogulin), Opaljènīk (Senj, Knin, Dubrovnik), Òpāljenō bȑdo (Senj) itd.
Etimologija
✧ o (b)- + v. paliti
