opkòpati
opkòpati (što) svrš. 〈prez. opkòpām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ȍpkopān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
opkopati | |
prezent | |
jednina | |
1. | opkopam |
2. | opkopaš |
3. | opkopa |
množina | |
1. | opkopamo |
2. | opkopate |
3. | opkopaju |
futur | |
jednina | |
1. | opkopat ću |
2. | opkopat ćeš |
3. | opkopat će |
množina | |
1. | opkopat ćemo |
2. | opkopat ćete |
3. | opkopat će |
aorist | |
jednina | |
1. | opkopah |
2. | opkopa |
3. | opkopa |
množina | |
1. | opkopasmo |
2. | opkopaste |
3. | opkopaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | opkopao sam |
2. | opkopao si |
3. | opkopao je |
množina | |
1. | opkopali smo |
2. | opkopali ste |
3. | opkopali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam opkopao |
2. | bio si opkopao |
3. | bio je opkopao |
množina | |
1. | bili smo opkopali |
2. | bili ste opkopali |
3. | bili su opkopali |
imperativ | |
jednina | |
2. | opkopaj |
množina | |
1. | opkopajmo |
2. | opkopajte |
glagolski prilog prošli | |
opkopavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
opkopao, opkopala, opkopalo | |
opkopali, opkopale, opkopala | |
glagolski pridjev pasivni | |
opkopan, opkopana, opkopano | |
opkopani, opkopane, opkopana |