òpipati
òpipati (što, koga, se) svrš. 〈prez. òpipām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. òpipān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
opipati | |
prezent | |
jednina | |
1. | opipam |
2. | opipaš |
3. | opipa |
množina | |
1. | opipamo |
2. | opipate |
3. | opipaju |
futur | |
jednina | |
1. | opipat ću |
2. | opipat ćeš |
3. | opipat će |
množina | |
1. | opipat ćemo |
2. | opipat ćete |
3. | opipat će |
aorist | |
jednina | |
1. | opipah |
2. | opipa |
3. | opipa |
množina | |
1. | opipasmo |
2. | opipaste |
3. | opipaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | opipao sam |
2. | opipao si |
3. | opipao je |
množina | |
1. | opipali smo |
2. | opipali ste |
3. | opipali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam opipao |
2. | bio si opipao |
3. | bio je opipao |
množina | |
1. | bili smo opipali |
2. | bili ste opipali |
3. | bili su opipali |
imperativ | |
jednina | |
2. | opipaj |
množina | |
1. | opipajmo |
2. | opipajte |
glagolski prilog prošli | |
opipavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
opipao, opipala, opipalo | |
opipali, opipale, opipala | |
glagolski pridjev pasivni | |
opipan, opipana, opipano | |
opipani, opipane, opipana |
1. | v. pipati |
2. | saznati osjetilom dodira, saznati dodirom, zaključiti po dodiru |