operírati
operírati (koga, što) dv. 〈prez. opèrīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. opèrīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| operirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | operiram |
| 2. | operiraš |
| 3. | operira |
| množina | |
| 1. | operiramo |
| 2. | operirate |
| 3. | operiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | operirat ću |
| 2. | operirat ćeš |
| 3. | operirat će |
| množina | |
| 1. | operirat ćemo |
| 2. | operirat ćete |
| 3. | operirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | operirah |
| 2. | operiraše |
| 3. | operiraše |
| množina | |
| 1. | operirasmo |
| 2. | operiraste |
| 3. | operirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | operirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | operirao sam |
| 2. | operirao si |
| 3. | operirao je |
| množina | |
| 1. | operirali smo |
| 2. | operirali ste |
| 3. | operirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam operirao |
| 2. | bio si operirao |
| 3. | bio je operirao |
| množina | |
| 1. | bili smo operirali |
| 2. | bili ste operirali |
| 3. | bili su operirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | operiraj |
| množina | |
| 1. | operirajmo |
| 2. | operirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| operirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| operiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| operirao, operirala, operiralo | |
| operirali, operirale, operirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| operiran, operirana, operirano | |
| operirani, operirane, operirana | |
Definicija
| 1. | med. vršiti ili izvršiti operaciju (1) |
| 2. | vojn. nadirati, napredovati uz borbu, vojno djelovati, voditi vojnu akciju većih razmjera |
| 3. | pren. a. trgovati, vršiti špekulacije, špekulirati b. krasti, pljačkati [nepoznati je operirao po stanovima] |
Etimologija
✧ vidi operácija
