oponírati
oponírati () dv. 〈prez. opònīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| oponirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | oponiram |
| 2. | oponiraš |
| 3. | oponira |
| množina | |
| 1. | oponiramo |
| 2. | oponirate |
| 3. | oponiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | oponirat ću |
| 2. | oponirat ćeš |
| 3. | oponirat će |
| množina | |
| 1. | oponirat ćemo |
| 2. | oponirat ćete |
| 3. | oponirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | oponirah |
| 2. | oponiraše |
| 3. | oponiraše |
| množina | |
| 1. | oponirasmo |
| 2. | oponiraste |
| 3. | oponirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | oponirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | oponirao sam |
| 2. | oponirao si |
| 3. | oponirao je |
| množina | |
| 1. | oponirali smo |
| 2. | oponirali ste |
| 3. | oponirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam oponirao |
| 2. | bio si oponirao |
| 3. | bio je oponirao |
| množina | |
| 1. | bili smo oponirali |
| 2. | bili ste oponirali |
| 3. | bili su oponirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | oponiraj |
| množina | |
| 1. | oponirajmo |
| 2. | oponirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| oponirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| oponiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| oponirao, oponirala, oponiralo | |
| oponirali, oponirale, oponirala | |
Definicija
| 1. | suprotstaviti/suprotstavljati se, protiviti se; proturječiti |
| 2. | staviti/stavljati prigovore, dati/davati zamjerke; osporavati, pobijati |
Etimologija
✧ njem. opponieren ← lat. opponere ≃ oponens: suprotstavljen
