opráštati
opráštati (komu, što, se) nesvrš. 〈prez. òprāštām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
opraštati | |
prezent | |
jednina | |
1. | opraštam |
2. | opraštaš |
3. | oprašta |
množina | |
1. | opraštamo |
2. | opraštate |
3. | opraštaju |
futur | |
jednina | |
1. | opraštat ću |
2. | opraštat ćeš |
3. | opraštat će |
množina | |
1. | opraštat ćemo |
2. | opraštat ćete |
3. | opraštat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | opraštah |
2. | opraštaše |
3. | opraštaše |
množina | |
1. | opraštasmo |
2. | opraštaste |
3. | opraštahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | opraštao sam |
2. | opraštao si |
3. | opraštao je |
množina | |
1. | opraštali smo |
2. | opraštali ste |
3. | opraštali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam opraštao |
2. | bio si opraštao |
3. | bio je opraštao |
množina | |
1. | bili smo opraštali |
2. | bili ste opraštali |
3. | bili su opraštali |
imperativ | |
jednina | |
2. | opraštaj |
množina | |
1. | opraštajmo |
2. | opraštajte |
glagolski prilog sadašnji | |
opraštajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
opraštao, opraštala, opraštalo | |
opraštali, opraštale, opraštala | |
glagolski pridjev pasivni | |
opraštan, opraštana, opraštano | |
opraštani, opraštane, opraštana |