ošamútiti
ošamútiti (se) svrš. 〈prez. ošàmūtīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ošàmūćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ošamutiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ošamutim |
| 2. | ošamutiš |
| 3. | ošamuti |
| množina | |
| 1. | ošamutimo |
| 2. | ošamutite |
| 3. | ošamute |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ošamutit ću |
| 2. | ošamutit ćeš |
| 3. | ošamutit će |
| množina | |
| 1. | ošamutit ćemo |
| 2. | ošamutit ćete |
| 3. | ošamutit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ošamutih |
| 2. | ošamuti |
| 3. | ošamuti |
| množina | |
| 1. | ošamutismo |
| 2. | ošamutiste |
| 3. | ošamutiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ošamutio sam |
| 2. | ošamutio si |
| 3. | ošamutio je |
| množina | |
| 1. | ošamutili smo |
| 2. | ošamutili ste |
| 3. | ošamutili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ošamutio |
| 2. | bio si ošamutio |
| 3. | bio je ošamutio |
| množina | |
| 1. | bili smo ošamutili |
| 2. | bili ste ošamutili |
| 3. | bili su ošamutili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ošamuti |
| množina | |
| 1. | ošamutimo |
| 2. | ošamutite |
| glagolski prilog prošli | |
| ošamutivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ošamutio, ošamutila, ošamutilo | |
| ošamutili, ošamutile, ošamutila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ošamućen, ošamućena, ošamućeno | |
| ošamućeni, ošamućene, ošamućena | |
Definicija
| 1. | (koga) udariti ili opiti koga tako da ne bude sasvim pri svijesti |
| 2. | (se) a. ne biti sasvim pri svijesti od udarca, šoka, lijekova, alkohola i sl. b. pren. krajnje se uzbuditi ili krajnje uzbuditi koga |
