osvijéstiti
osvijéstiti (koga, se) svrš. 〈prez. òsvijēstīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. òsvijēšten〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
osvijestiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | osvijestim |
2. | osvijestiš |
3. | osvijesti |
množina | |
1. | osvijestimo |
2. | osvijestite |
3. | osvijeste |
futur | |
jednina | |
1. | osvijestit ću |
2. | osvijestit ćeš |
3. | osvijestit će |
množina | |
1. | osvijestit ćemo |
2. | osvijestit ćete |
3. | osvijestit će |
aorist | |
jednina | |
1. | osvijestih |
2. | osvijesti |
3. | osvijesti |
množina | |
1. | osvijestismo |
2. | osvijestiste |
3. | osvijestiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | osvijestio sam |
2. | osvijestio si |
3. | osvijestio je |
množina | |
1. | osvijestili smo |
2. | osvijestili ste |
3. | osvijestili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam osvijestio |
2. | bio si osvijestio |
3. | bio je osvijestio |
množina | |
1. | bili smo osvijestili |
2. | bili ste osvijestili |
3. | bili su osvijestili |
imperativ | |
jednina | |
2. | osvijesti |
množina | |
1. | osvijestimo |
2. | osvijestite |
glagolski prilog prošli | |
osvijestivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
osvijestio, osvijestila, osvijestilo | |
osvijestili, osvijestile, osvijestila | |
glagolski pridjev pasivni | |
osviješten, osviještena, osviješteno | |
osviješteni, osviještene, osviještena |
1. | probuditi (se) iz nesvijesti, dovesti (doći) k svijesti |
2. | pren. razg. uvidjeti, spoznati pogrešnost svoga stava, mišljenja, ideja, ponašanja |