ostvarívati
ostvarívati (što, se) nesvrš. 〈prez. ostvàrujēm (se), pril. sad. ostvàrujūći (se), gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ostvarivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ostvarujem |
| 2. | ostvaruješ |
| 3. | ostvaruje |
| množina | |
| 1. | ostvarujemo |
| 2. | ostvarujete |
| 3. | ostvaruju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ostvarivat ću |
| 2. | ostvarivat ćeš |
| 3. | ostvarivat će |
| množina | |
| 1. | ostvarivat ćemo |
| 2. | ostvarivat ćete |
| 3. | ostvarivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ostvarivah |
| 2. | ostvarivaše |
| 3. | ostvarivaše |
| množina | |
| 1. | ostvarivasmo |
| 2. | ostvarivaste |
| 3. | ostvarivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ostvarivao sam |
| 2. | ostvarivao si |
| 3. | ostvarivao je |
| množina | |
| 1. | ostvarivali smo |
| 2. | ostvarivali ste |
| 3. | ostvarivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ostvarivao |
| 2. | bio si ostvarivao |
| 3. | bio je ostvarivao |
| množina | |
| 1. | bili smo ostvarivali |
| 2. | bili ste ostvarivali |
| 3. | bili su ostvarivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ostvaruj |
| množina | |
| 1. | ostvarujmo |
| 2. | ostvarujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ostvarujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ostvarivao, ostvarivala, ostvarivalo | |
| ostvarivali, ostvarivale, ostvarivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ostvarivan, ostvarivana, ostvarivano | |
| ostvarivani, ostvarivane, ostvarivana | |
Etimologija
✧ vidi ostváriti
