òsūti
òsūti (se) svrš. 〈prez. ȍspēm (se), pril. pr. -ūvši (se), imp. òspi (se), prid. rad. ȍsuo (se), prid. trp. ȍsūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
osuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | ospem |
2. | ospeš |
3. | ospe |
množina | |
1. | ospemo |
2. | ospete |
3. | ospu |
futur | |
jednina | |
1. | osut ću |
2. | osut ćeš |
3. | osut će |
množina | |
1. | osut ćemo |
2. | osut ćete |
3. | osut će |
aorist | |
jednina | |
1. | osuh |
2. | osu |
3. | osu |
množina | |
1. | osusmo |
2. | osuste |
3. | osuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | osuo sam |
2. | osuo si |
3. | osuo je |
množina | |
1. | osuli smo |
2. | osuli ste |
3. | osuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam osuo |
2. | bio si osuo |
3. | bio je osuo |
množina | |
1. | bili smo osuli |
2. | bili ste osuli |
3. | bili su osuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | ospi |
množina | |
1. | ospimo |
2. | ospite |
glagolski prilog prošli | |
osuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
osuo, osula, osulo | |
osuli, osule, osula | |
glagolski pridjev pasivni | |
osut, osuta, osuto | |
osuti, osute, osuta |
1. | (koga) zasuti, obasuti koga čime [osuti riječima izreći mnogo riječi; dobiti napadaj govora; osuti vatrom otvoriti paljbu] |
2. | a. (se) pokazati se na površini čega na više mjesta [osuti se pjegama (na koži)] b. raspasti se (kao u prah), razdrobiti se [zemlja se osula] c. pren. nestati (predodžba praha ili prašine) [članstvo (kluba) se osulo članovi su se razišli, prestali su biti članovi, klub se raspao] |