Hrvatski jezični portal

òsūti

òsūti (se) svrš.prez. ȍspēm (se), pril. pr. -ūvši (se), imp. òspi (se), prid. rad. ȍsuo (se), prid. trp. ȍsūt〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
osuti
 
prezent
jednina
1. ospem
2. ospeš
3. ospe
množina
1. ospemo
2. ospete
3. ospu
 
futur
jednina
1. osut ću
2. osut ćeš
3. osut će
množina
1. osut ćemo
2. osut ćete
3. osut će
 
aorist
jednina
1. osuh
2. osu
3. osu
množina
1. osusmo
2. osuste
3. osuše
 
perfekt
jednina
1. osuo sam
2. osuo si
3. osuo je
množina
1. osuli smo
2. osuli ste
3. osuli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam osuo
2. bio si osuo
3. bio je osuo
množina
1. bili smo osuli
2. bili ste osuli
3. bili su osuli
 
imperativ
jednina
2. ospi
množina
1. ospimo
2. ospite
 
glagolski prilog prošli
osuvši
 
glagolski pridjev aktivni
osuo, osula, osulo
osuli, osule, osula
 
glagolski pridjev pasivni
osut, osuta, osuto
osuti, osute, osuta
Definicija
1. (koga) zasuti, obasuti koga čime [osuti riječima izreći mnogo riječi; dobiti napadaj govora; osuti vatrom otvoriti paljbu]
2. a. (se) pokazati se na površini čega na više mjesta [osuti se pjegama (na koži)] b. raspasti se (kao u prah), razdrobiti se [zemlja se osula] c. pren. nestati (predodžba praha ili prašine) [članstvo (kluba) se osulo članovi su se razišli, prestali su biti članovi, klub se raspao]
Etimologija
✧ o (b)- + v. sipati