òsupnuti
òsupnuti (koga, se) svrš. 〈prez. òsupnēm (se), pril. pr. -ūvši (se), prid. trp. òsupnūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| osupnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | osupnem |
| 2. | osupneš |
| 3. | osupne |
| množina | |
| 1. | osupnemo |
| 2. | osupnete |
| 3. | osupnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | osupnut ću |
| 2. | osupnut ćeš |
| 3. | osupnut će |
| množina | |
| 1. | osupnut ćemo |
| 2. | osupnut ćete |
| 3. | osupnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | osupnuh |
| 2. | osupnu |
| 3. | osupnu |
| množina | |
| 1. | osupnusmo |
| 2. | osupnuste |
| 3. | osupnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | osupnuo sam |
| 2. | osupnuo si |
| 3. | osupnuo je |
| množina | |
| 1. | osupnuli smo |
| 2. | osupnuli ste |
| 3. | osupnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam osupnuo |
| 2. | bio si osupnuo |
| 3. | bio je osupnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo osupnuli |
| 2. | bili ste osupnuli |
| 3. | bili su osupnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | osupni |
| množina | |
| 1. | osupnimo |
| 2. | osupnite |
| glagolski prilog prošli | |
| osupnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| osupnuo, osupnula, osupnulo | |
| osupnuli, osupnule, osupnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| osupnut, osupnuta, osupnuto | |
| osupnuti, osupnute, osupnuta | |
Definicija
neugodno (se) iznenaditi, biti zatečen
Etimologija
✧ o (b)- + prasl. sǫpiti (stsl. po-sǫpiti, polj. sępić)
