oròbiti
oròbiti (koga, što) svrš. 〈prez. òrobīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òrobljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| orobiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | orobim |
| 2. | orobiš |
| 3. | orobi |
| množina | |
| 1. | orobimo |
| 2. | orobite |
| 3. | orobe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | orobit ću |
| 2. | orobit ćeš |
| 3. | orobit će |
| množina | |
| 1. | orobit ćemo |
| 2. | orobit ćete |
| 3. | orobit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | orobih |
| 2. | orobi |
| 3. | orobi |
| množina | |
| 1. | orobismo |
| 2. | orobiste |
| 3. | orobiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | orobio sam |
| 2. | orobio si |
| 3. | orobio je |
| množina | |
| 1. | orobili smo |
| 2. | orobili ste |
| 3. | orobili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam orobio |
| 2. | bio si orobio |
| 3. | bio je orobio |
| množina | |
| 1. | bili smo orobili |
| 2. | bili ste orobili |
| 3. | bili su orobili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | orobi |
| množina | |
| 1. | orobimo |
| 2. | orobite |
| glagolski prilog prošli | |
| orobivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| orobio, orobila, orobilo | |
| orobili, orobile, orobila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| orobljen, orobljena, orobljeno | |
| orobljeni, orobljene, orobljena | |
Definicija
opljačkati, poharati
Etimologija
✧ o (b)- + v. roba
