osámiti
osámiti (se) svrš. 〈prez. òsāmīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. òsāmljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| osamiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | osamim |
| 2. | osamiš |
| 3. | osami |
| množina | |
| 1. | osamimo |
| 2. | osamite |
| 3. | osame |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | osamit ću |
| 2. | osamit ćeš |
| 3. | osamit će |
| množina | |
| 1. | osamit ćemo |
| 2. | osamit ćete |
| 3. | osamit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | osamih |
| 2. | osami |
| 3. | osami |
| množina | |
| 1. | osamismo |
| 2. | osamiste |
| 3. | osamiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | osamio sam |
| 2. | osamio si |
| 3. | osamio je |
| množina | |
| 1. | osamili smo |
| 2. | osamili ste |
| 3. | osamili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam osamio |
| 2. | bio si osamio |
| 3. | bio je osamio |
| množina | |
| 1. | bili smo osamili |
| 2. | bili ste osamili |
| 3. | bili su osamili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | osami |
| množina | |
| 1. | osamimo |
| 2. | osamite |
| glagolski prilog prošli | |
| osamivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| osamio, osamila, osamilo | |
| osamili, osamile, osamila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| osamljen, osamljena, osamljeno | |
| osamljeni, osamljene, osamljena | |
Definicija
| 1. | izdvojiti (se) iz društva |
| 2. | živjeti na osami |
Etimologija
✧ vidi ȍsama
