osigùrati
osigùrati (se) svrš. 〈prez. osigùrām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. ȍsigurān, gl. im. osiguránje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| osigurati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | osiguram |
| 2. | osiguraš |
| 3. | osigura |
| množina | |
| 1. | osiguramo |
| 2. | osigurate |
| 3. | osiguraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | osigurat ću |
| 2. | osigurat ćeš |
| 3. | osigurat će |
| množina | |
| 1. | osigurat ćemo |
| 2. | osigurat ćete |
| 3. | osigurat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | osigurah |
| 2. | osigura |
| 3. | osigura |
| množina | |
| 1. | osigurasmo |
| 2. | osiguraste |
| 3. | osiguraše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | osigurao sam |
| 2. | osigurao si |
| 3. | osigurao je |
| množina | |
| 1. | osigurali smo |
| 2. | osigurali ste |
| 3. | osigurali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam osigurao |
| 2. | bio si osigurao |
| 3. | bio je osigurao |
| množina | |
| 1. | bili smo osigurali |
| 2. | bili ste osigurali |
| 3. | bili su osigurali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | osiguraj |
| množina | |
| 1. | osigurajmo |
| 2. | osigurajte |
| glagolski prilog prošli | |
| osiguravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| osigurao, osigurala, osiguralo | |
| osigurali, osigurale, osigurala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| osiguran, osigurana, osigurano | |
| osigurani, osigurane, osigurana | |
Definicija
| 1. | (koga, što, se) a. učiniti sigurnim, zaštititi od opasnosti [osigurati granice od napada] b. učiniti stabilnim; učvrstiti, zaštititi [osigurati nasip] c. učiniti da nešto ne nedostaje, poduzeti sve potrebno [osigurati novac] d. zaključiti ugovor o osiguranju (policu osiguranja) [osigurati kuću] |
| 2. | (se) a. zaštititi se od opasnosti b. zaključiti ugovor o osiguranju |
Etimologija
✧ o (b)- + v. siguran
