òstarjeti
òstarjeti svrš. 〈prez. òstarīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. òstario/òstarjela ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ostarjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ostarim |
| 2. | ostariš |
| 3. | ostari |
| množina | |
| 1. | ostarimo |
| 2. | ostarite |
| 3. | ostare |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ostarjet ću |
| 2. | ostarjet ćeš |
| 3. | ostarjet će |
| množina | |
| 1. | ostarjet ćemo |
| 2. | ostarjet ćete |
| 3. | ostarjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ostarjeh |
| 2. | ostarje |
| 3. | ostarje |
| množina | |
| 1. | ostarjesmo |
| 2. | ostarjeste |
| 3. | ostarješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ostario sam |
| 2. | ostario si |
| 3. | ostario je |
| množina | |
| 1. | ostarjeli smo |
| 2. | ostarjeli ste |
| 3. | ostarjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ostario |
| 2. | bio si ostario |
| 3. | bio je ostario |
| množina | |
| 1. | bili smo ostarjeli |
| 2. | bili ste ostarjeli |
| 3. | bili su ostarjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ostari |
| množina | |
| 1. | ostarimo |
| 2. | ostarite |
| glagolski prilog prošli | |
| ostarjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ostario, ostarjela, ostarjelo | |
| ostarjeli, ostarjele, ostarjela | |
Definicija
postati star
Etimologija
✧ vidi òstariti
