osporávati
osporávati (koga, što) nesvrš. 〈prez. ospòrāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
osporavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | osporavam |
2. | osporavaš |
3. | osporava |
množina | |
1. | osporavamo |
2. | osporavate |
3. | osporavaju |
futur | |
jednina | |
1. | osporavat ću |
2. | osporavat ćeš |
3. | osporavat će |
množina | |
1. | osporavat ćemo |
2. | osporavat ćete |
3. | osporavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | osporavah |
2. | osporavaše |
3. | osporavaše |
množina | |
1. | osporavasmo |
2. | osporavaste |
3. | osporavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | osporavao sam |
2. | osporavao si |
3. | osporavao je |
množina | |
1. | osporavali smo |
2. | osporavali ste |
3. | osporavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam osporavao |
2. | bio si osporavao |
3. | bio je osporavao |
množina | |
1. | bili smo osporavali |
2. | bili ste osporavali |
3. | bili su osporavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | osporavaj |
množina | |
1. | osporavajmo |
2. | osporavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
osporavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
osporavao, osporavala, osporavalo | |
osporavali, osporavale, osporavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
osporavan, osporavana, osporavano | |
osporavani, osporavane, osporavana |
1. | pobijati čije tvrdnje; opovrgavati |
2. | pravn. ne priznavati čije pravo na što [osporavati pravo na zemljište] |