osòliti
osòliti svrš. 〈prez. òsolīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òsoljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| osoliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | osolim |
| 2. | osoliš |
| 3. | osoli |
| množina | |
| 1. | osolimo |
| 2. | osolite |
| 3. | osole |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | osolit ću |
| 2. | osolit ćeš |
| 3. | osolit će |
| množina | |
| 1. | osolit ćemo |
| 2. | osolit ćete |
| 3. | osolit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | osolih |
| 2. | osoli |
| 3. | osoli |
| množina | |
| 1. | osolismo |
| 2. | osoliste |
| 3. | osoliše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | osolio sam |
| 2. | osolio si |
| 3. | osolio je |
| množina | |
| 1. | osolili smo |
| 2. | osolili ste |
| 3. | osolili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam osolio |
| 2. | bio si osolio |
| 3. | bio je osolio |
| množina | |
| 1. | bili smo osolili |
| 2. | bili ste osolili |
| 3. | bili su osolili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | osoli |
| množina | |
| 1. | osolimo |
| 2. | osolite |
| glagolski prilog prošli | |
| osolivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| osolio, osolila, osolilo | |
| osolili, osolile, osolila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| osoljen, osoljena, osoljeno | |
| osoljeni, osoljene, osoljena | |
Definicija
dodati čemu soli, posuti solju
Frazeologija
⃟ ne dati se osoliti 1. ne htjeti što shvatiti, ne dati si dokazati, ne biti pristupačan dokazu, biti gluh i slijep za dokaze 2. ne moći shvaćati, biti tup, ostati u neznanju
