osmjehívati se
osmjehívati se nesvrš. 〈prez. osmjèhujēm se, pril. sad. osmjèhujūći se, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| osmjehivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | osmjehujem |
| 2. | osmjehuješ |
| 3. | osmjehuje |
| množina | |
| 1. | osmjehujemo |
| 2. | osmjehujete |
| 3. | osmjehuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | osmjehivat ću |
| 2. | osmjehivat ćeš |
| 3. | osmjehivat će |
| množina | |
| 1. | osmjehivat ćemo |
| 2. | osmjehivat ćete |
| 3. | osmjehivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | osmjehivah |
| 2. | osmjehivaše |
| 3. | osmjehivaše |
| množina | |
| 1. | osmjehivasmo |
| 2. | osmjehivaste |
| 3. | osmjehivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | osmjehivao sam |
| 2. | osmjehivao si |
| 3. | osmjehivao je |
| množina | |
| 1. | osmjehivali smo |
| 2. | osmjehivali ste |
| 3. | osmjehivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam osmjehivao |
| 2. | bio si osmjehivao |
| 3. | bio je osmjehivao |
| množina | |
| 1. | bili smo osmjehivali |
| 2. | bili ste osmjehivali |
| 3. | bili su osmjehivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | osmjehuj |
| množina | |
| 1. | osmjehujmo |
| 2. | osmjehujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| osmjehujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| osmjehivao, osmjehivala, osmjehivalo | |
| osmjehivali, osmjehivale, osmjehivala | |
Definicija
imati često osmijeh na licu, imati duže vremena osmijeh na licu
Etimologija
✧ vidi ȍsmijēh
