oslobáđati
oslobáđati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. oslòbāđām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| oslobađati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | oslobađam |
| 2. | oslobađaš |
| 3. | oslobađa |
| množina | |
| 1. | oslobađamo |
| 2. | oslobađate |
| 3. | oslobađaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | oslobađat ću |
| 2. | oslobađat ćeš |
| 3. | oslobađat će |
| množina | |
| 1. | oslobađat ćemo |
| 2. | oslobađat ćete |
| 3. | oslobađat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | oslobađah |
| 2. | oslobađaše |
| 3. | oslobađaše |
| množina | |
| 1. | oslobađasmo |
| 2. | oslobađaste |
| 3. | oslobađahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | oslobađao sam |
| 2. | oslobađao si |
| 3. | oslobađao je |
| množina | |
| 1. | oslobađali smo |
| 2. | oslobađali ste |
| 3. | oslobađali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam oslobađao |
| 2. | bio si oslobađao |
| 3. | bio je oslobađao |
| množina | |
| 1. | bili smo oslobađali |
| 2. | bili ste oslobađali |
| 3. | bili su oslobađali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | oslobađaj |
| množina | |
| 1. | oslobađajmo |
| 2. | oslobađajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| oslobađajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| oslobađao, oslobađala, oslobađalo | |
| oslobađali, oslobađale, oslobađala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| oslobađan, oslobađana, oslobađano | |
| oslobađani, oslobađane, oslobađana | |
Etimologija
✧ vidi oslobòditi
