otkòpati
otkòpati (što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ȍtkopān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
otkopati | |
prezent | |
jednina | |
1. | otkopam |
2. | otkopaš |
3. | otkopa |
množina | |
1. | otkopamo |
2. | otkopate |
3. | otkopaju |
futur | |
jednina | |
1. | otkopat ću |
2. | otkopat ćeš |
3. | otkopat će |
množina | |
1. | otkopat ćemo |
2. | otkopat ćete |
3. | otkopat će |
aorist | |
jednina | |
1. | otkopah |
2. | otkopa |
3. | otkopa |
množina | |
1. | otkopasmo |
2. | otkopaste |
3. | otkopaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | otkopao sam |
2. | otkopao si |
3. | otkopao je |
množina | |
1. | otkopali smo |
2. | otkopali ste |
3. | otkopali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam otkopao |
2. | bio si otkopao |
3. | bio je otkopao |
množina | |
1. | bili smo otkopali |
2. | bili ste otkopali |
3. | bili su otkopali |
imperativ | |
jednina | |
2. | otkopaj |
množina | |
1. | otkopajmo |
2. | otkopajte |
glagolski prilog prošli | |
otkopavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
otkopao, otkopala, otkopalo | |
otkopali, otkopale, otkopala | |
glagolski pridjev pasivni | |
otkopan, otkopana, otkopano | |
otkopani, otkopane, otkopana |