othrániti
othrániti (koga) svrš. 〈prez. òthrānīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òthrānjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
othraniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | othranim |
2. | othraniš |
3. | othrani |
množina | |
1. | othranimo |
2. | othranite |
3. | othrane |
futur | |
jednina | |
1. | othranit ću |
2. | othranit ćeš |
3. | othranit će |
množina | |
1. | othranit ćemo |
2. | othranit ćete |
3. | othranit će |
aorist | |
jednina | |
1. | othranih |
2. | othrani |
3. | othrani |
množina | |
1. | othranismo |
2. | othraniste |
3. | othraniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | othranio sam |
2. | othranio si |
3. | othranio je |
množina | |
1. | othranili smo |
2. | othranili ste |
3. | othranili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam othranio |
2. | bio si othranio |
3. | bio je othranio |
množina | |
1. | bili smo othranili |
2. | bili ste othranili |
3. | bili su othranili |
imperativ | |
jednina | |
2. | othrani |
množina | |
1. | othranimo |
2. | othranite |
glagolski prilog prošli | |
othranivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
othranio, othranila, othranilo | |
othranili, othranile, othranila | |
glagolski pridjev pasivni | |
othranjen, othranjena, othranjeno | |
othranjeni, othranjene, othranjena |
1. | hraniti do predviđene granice (o životinjama) |
2. | razg. odgojiti (o djeci) |