otégnuti
otégnuti (se) svrš. 〈prez. òtēgnēm (se), pril. pr. -ūvši (se), prid. trp. òtēgnūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| otegnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | otegnem |
| 2. | otegneš |
| 3. | otegne |
| množina | |
| 1. | otegnemo |
| 2. | otegnete |
| 3. | otegnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | otegnut ću |
| 2. | otegnut ćeš |
| 3. | otegnut će |
| množina | |
| 1. | otegnut ćemo |
| 2. | otegnut ćete |
| 3. | otegnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | otegnuh / otegoh |
| 2. | otegnu / oteže |
| 3. | otegnu / oteže |
| množina | |
| 1. | otegnusmo / otegosmo |
| 2. | otegnuste / otegoste |
| 3. | otegnuše / otegoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | otegnuo sam |
| 2. | otegnuo si |
| 3. | otegnuo je |
| množina | |
| 1. | otegnuli smo |
| 2. | otegnuli ste |
| 3. | otegnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam otegnuo |
| 2. | bio si otegnuo |
| 3. | bio je otegnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo otegnuli |
| 2. | bili ste otegnuli |
| 3. | bili su otegnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | otegni |
| množina | |
| 1. | otegnimo |
| 2. | otegnite |
| glagolski prilog prošli | |
| otegnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| otegnuo, otegnula, otegnulo | |
| otegnuli, otegnule, otegnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| otegnut, otegnuta, otegnuto | |
| otegnuti, otegnute, otegnuta | |
Definicija
| 1. | (što) razvući što više [otegnuti govor] |
| 2. | (se) produžiti se, razvući se [otegnuti papke, žarg. iron. umrijeti] |
Etimologija
✧ od- (ot-) + prasl. *tęgnǫti, v. téžak
